12.08.2008.

Jednom davno, živjela je lijepa princeza čiji su obrazi bilo
crveni kao ruža, a koža bijela kao snijeg.
Zbog toga su je zvali Sneguljica.
Sneguljicu su svi voljeli, osim maćehe koja je u stvari bila zla
i opaka vještica. Svakog dana kraljica bi se ogledala
u svom čarobnom ogledalcu i pitala ga:
-Kaži mi, kaži ogledalce moje, najljepša na svijetu danas ko je?
A ogledalce bi uvjek odgovaralo:
-Ti kraljice. Ali jednoga dana, ogledalce joj odgovori sasvim
drukcije:
-Bijela kao snijeg, svijetla lica, crne kose, crvenih usnica,
najljepša je sada Sneguljica.

Uvrijeđena kraljica pozove kraljevskog lovca i
naredi mu da odvede
Snjeguljicu u šumu i ubije je. Ali lovac je bio dobar čovjek,
pa odvede
Snjeguljicu u šumu i tu je ostavi ne
učinivsi joj ništa nažao.
Snjeguljica je dugo lutala šumom, i tako
lutajući stigne
do jedne čudne kućice. Zakucala je na vrata i ušla.
Ali u kućici nije bilo nikoga. Tek uveće vratili su
se sa posla sedmorica braće, sedam patuljaka
koji su živjeli u toj kućici, a preko dana
radili u rudniku srebra i zlata.
Kada su ugledali usnulu djevojčicu na
jednom od svojih krevetića,
patuljci se jako začudise. Snjeguljica im je
kasnije ispricala o svojoj zloj sudbini i o
tome kako vise ne smije da se vrati u dvorac.
- Ostani sa nama - rekoše joj patuljci.
- Čuvat ćeš nam i spremati kuću, a mi cemo te voljeti kao braća.
Snjeguljica se mnogo obradova, zahvali
se patuljcima i ostade kod njih.

Tako su živjeli zajedno, sretni i zadovoljni,
a i zla kraljica je u svom dvorcu bila
također sretna jer je mislila da je
Snjeguljica mrtva i da je ona opet
najljepša žena na svijetu.
Jednoga dana ponovo zapita ogledalo:
- Kaži mi, kaži ogledalce moje,
najljepša na svijetu danas žena ko je?
Ogledalo joj tada odgovori:
- Bijela kao snijeg, svijetla lica,
crne kose, crvenih usnica, najljepša je
ipak Snjeguljica. Istoga časa kraljica
vidje u ogledalu sliku kolibice i u njoj sretnu Snjeguljicu
i sedam patuljaka. Kraljica je bila bijesna:
- Ovaj mi put Snjeguljica neće promaknuti!
Ja ću je ubiti svojom rukom. Sutradan, kraljica
nabere lijepe , crvene jabuke i ubrizga u njih otrov.
Zatim, prerusena u dobroćudnu staricu, pođe u sumu.
Kad je kraljica stigla do kolibice, zatekne Snjeguljicu kako pjevuši.
- Dobar dan, ljepotice - reće zla maceha.
Imam divnih jabuka i jednu ću podjeliti sa tobom,
ako mi dozvoliš da se odmorim pred tvojim vratima.
- Svakako, bakice - reče Snjeguljica i
uze od starice jednu polovinu jabuke.
Ali čim je zagrizla otrovnu jabuku,
Snjeguljica pade na pod, baš kao mrtva.
- A sada, ko je najljepši na svijetu?
- smijući se zlobno reče kraljica i
nestade u gustoj sumi. Uveće, kada su se
patuljci vratili kući s posla, nađoše
Snjeguljicu kako leži na podu mirna, blijeda i hladna.
Zvali su je i zvali, ali se nesretna djevojka nije odazivala.
- Umrla je - tužno zaključise patuljci. I kako takvu ljepotu nisu
mogli da zakopaju u hladnu zemlju,
patuljci je staviše u stakleni kovčeg i
odnesu u polje, među cvijece,
nadajuci se da ce jednoga dana
njihova Sneguljica oživjeti.
Zima je dosla i prosla, i kada je
ponovo granulo proljeće, ono je sa
sobom donjelo divnog princa iz susjednog
kraljevstva. Ugledavsi Snjeguljicu, princ
se zadivi njenoj ljepoti i upita patuljke ko je usnula djevojka.
- To je princeza Snjeguljica - rekoše mu patuljci - ali ona je mrtva.
- Ona nije mrtva, vec samo spava dubokim snom
- rece princ, pazljivo otvori kovceg i uze
Snjeguljicu u narucje. U tom trenutku parce
otrovne jabuke ispadne iz njenih usta. Snjeguljica se probudila.
- Preljepa Snjeguljice - rece princ -
postani kraljicom moga kraljevstva. Hoćeš li?
- Hoću - odgovori mu Snjeguljica.
Snjeguljica i princ uzjahase bjelog konja i
odjahase u dvorac gdje su se uskoro vjenčali.
Na vjenćanju su bili naravno pozvani i njihovi prijatelji patuljci.
Zla maceha je nestala i o njoj vise nikada niko nije nista čuo.
A princ i Snjeguljica još su dugo, dugo godina zivjeli sretni i zadovoljni.



( Kraj )